185.

Zbog bezveznih, smiješnih, glupih stvari cmizdrim. Glupa k'o točak, tupa k'o dječije makazice, sa čvorom u stomaku koji ordinira na relaciji stomak-grlo, pa u skladu sa trenutnom pozicijom ili trčim u dabl-ju-si, ili ne mogu disat’. Oduvijek sam mrzila tu svoju sposobnost da mi oku ne mogu promaći sitnice koje drugi i ne primijete a…

Nastavi čitanje →

….

Od onoga što ne znaš – ne može te ni glava zaboliti. Sada, kada zna, voljela bi da nije vidjela. Da nije pitala. Da nije čula. Da ne zna. Vječiti zagovornik onoga daj mi sve, i daj mi odmah, i reci mi sve, i sve hoću-želim-mogudapodnesem-da znam, ona bi voljela da ne zna. Da bar…

Nastavi čitanje →

185

04.01.2008. 167 …. Ma jok, nisam plašljiva …   Samo mi blagi drhtaj pomjeri bradu, pogled se neprimijetno zamuti, neka prašina počne da grebe po zjenicama, u stomaku džinovski leptiri jave.. Na samu pomisao da bih mogla da Prestanem.. u Tebi.. Da mi nećeš prepoznati Pogled, čuti moje Ćutanje, uskratiti odgovor, okrenuti glavu, ne vidjeti…

Nastavi čitanje →

181

  Kada se svi vrate u Grad, prođu GO, putovanja, ljetovanja i ostala "anja", svi budu na svojim radnim mjestima, djeca krenu u školu, mame počnu praviti zimnicu, dan se skrati a noći postanu prohladne, ja ću da odem… Ako Bog da…  

Nastavi čitanje →

juli 2008.

  Onaj novi kolega ništa. Ma, k'o da ne postojim. Jest’ mi vala neki frajer. Dijete obično! (a-ha dijete al’ slatko do bola…) (privlačno i odbojno u isto vrijeme, ne sviđa mi se ta kombinacija. ne sviđa mi se ni to što se rastopim sva pa bara samo ostane od mene svaki put kad ga…

Nastavi čitanje →