186.
"… Javi se, i naših reka seti se, na krilu belog goluba doleti meni na dlan… Beograd, još uvek ima stari sjaj, rodni grad, zove te sad… " Or … Whatever …
"… Javi se, i naših reka seti se, na krilu belog goluba doleti meni na dlan… Beograd, još uvek ima stari sjaj, rodni grad, zove te sad… " Or … Whatever …
Zbog bezveznih, smiješnih, glupih stvari cmizdrim. Glupa k'o točak, tupa k'o dječije makazice, sa čvorom u stomaku koji ordinira na relaciji stomak-grlo, pa u skladu sa trenutnom pozicijom ili trčim u dabl-ju-si, ili ne mogu disat’. Oduvijek sam mrzila tu svoju sposobnost da mi oku ne mogu promaći sitnice koje drugi i ne primijete a…
Od onoga što ne znaš – ne može te ni glava zaboliti. Sada, kada zna, voljela bi da nije vidjela. Da nije pitala. Da nije čula. Da ne zna. Vječiti zagovornik onoga daj mi sve, i daj mi odmah, i reci mi sve, i sve hoću-želim-mogudapodnesem-da znam, ona bi voljela da ne zna. Da bar…
04.01.2008. 167 …. Ma jok, nisam plašljiva … Samo mi blagi drhtaj pomjeri bradu, pogled se neprimijetno zamuti, neka prašina počne da grebe po zjenicama, u stomaku džinovski leptiri jave.. Na samu pomisao da bih mogla da Prestanem.. u Tebi.. Da mi nećeš prepoznati Pogled, čuti moje Ćutanje, uskratiti odgovor, okrenuti glavu, ne vidjeti…
Crveni krovovi, fasade boje "trule višnje", vjetar, vjetar i opet vjetar, kiša a ponekad i sunce, ravnica, to Cvijeće, Sjeverno more… Srešćemo se, nadam se, jednom… Ovoga puta, ne vjerujem.. :(( Srednje ime mi je vjerovatno Dona Kihot…
"Tamo gdje pada najviše zvijezda, ispunjava se najmanje želja." O vatrometu… N. Veličković Mjesto koje ne osjećam domom… Pa ne trebam ni svraćati…? Dom i prebovalište. Stan i kuća. Zaista mislim, da ću ovoga puta, zatvoriti vrata. Za sobom.
Penjući se uz stepenice razmišljala je na kakve će «face» naići. Izraze lica, poglede, oči, ruke, pokrete, riječi izgovorene ili prećutane.. Hoće li to biti stvarno oni ljudi kakve je mislila da "poznaje"? Hoće li je neko prepoznati? Hoće li se razočarati? Treba li se odmah okrenuti i otići, vratiti se u toplinu poznatog?…
Kada se svi vrate u Grad, prođu GO, putovanja, ljetovanja i ostala "anja", svi budu na svojim radnim mjestima, djeca krenu u školu, mame počnu praviti zimnicu, dan se skrati a noći postanu prohladne, ja ću da odem… Ako Bog da…
Onaj novi kolega ništa. Ma, k'o da ne postojim. Jest’ mi vala neki frajer. Dijete obično! (a-ha dijete al’ slatko do bola…) (privlačno i odbojno u isto vrijeme, ne sviđa mi se ta kombinacija. ne sviđa mi se ni to što se rastopim sva pa bara samo ostane od mene svaki put kad ga…
Kada bi mi lijepo objasnio, ili bar u jednoj prosto prosirenoj recenici slozio, ono sto bih ga pitala, mislim da bih prestala razmisljati. Pitati se. Sta bi bilo kad bi bilo. Ne "da je bilo". Jer, ocigledno nije bilo. I ako se ne desi, znaci da nije ni trebalo. Uvjerena sam ipak da…