sa mirisom mora..

Ako možeš da sačuvaš razum kad ga oko tebe
Gube i osuđuju te;
Ako možeš da sačuvaš vjeru u sebe kad svi sumnjaju u tebe,
Ali ne gubeći iz vida ni njihovu sumnju;
Ako možeš da čekaš a da se ne zamaraš čekajući,
Ili da budeš žrtva laži a da sam ne upadneš u laž,
Ili da te mrze a da sam ne daš maha mržnji;
I da ne izgledaš u očima svijeta suviše dobar ni tvoje
riječi suviše mudre;
Ako možeš da sanjaš a da tvoji snovi ne vladaju tobom ,
Ako možeš da misliš, a da tvoje misli ne budu (sebi) cilj
Ako možeš da pogledaš u oči Pobjedi ili Porazu
I da, nepokolebljiv, utjeraš i jedno i drugo u laž;
Ako možeš da podneseš da čuješ istinu koju si izrekao
Izopačenu od podlaca u zamku za budale,
Ako možeš da gledaš tvoje životno djelo srušeno u prah,
I da ponovo prilegneš na posao sa polomljenim alatom;
Ako možeš da sabereš sve što imaš
I jednim zamahom staviš sve na kocku,
Izgubiš, i ponovo počneš da stičeš
I nikad, ni jednom rječju ne pomeneš svoj gubitak;
Ako si u stanju da prisiliš svoje srce, živce, žile
Da te služe još dugo, iako su te već odavno izdali
I da tako istraješ u mjestu, kad u tebi nema ničega više
Do volje koja im govori: "Istraj!"
Ako možeš da se pomiješaš sa gomilom a da sačuvaš svoju čast;
Ili da opštiš sa kraljevima i da ostaneš skroman;
Ako te najzad niko, ni prijatelj ni neprijatelj ne može da
uvrijedi;
Ako svi ljudi računaju na tebe ali ne pretjerano;
Ako možeš da ispuniš minut koji ne prašta
Sa šezdeset skupocijenih sekundi,
Tada je cijeli svijet tvoj i sve što je u njemu,
I što je mnogo više, tada ćeš biti Čovjek, sine moj.

R. K.

36996