sa mirisom mora..

"..divno je..kad izlaziš na svjetlo..dok priviknu se oči..znaš da nisi sam.."

20.05.2010.

185.



Zbog bezveznih, smiješnih, glupih stvari cmizdrim.
Glupa k'o točak, tupa k'o dječije makazice, sa čvorom u stomaku koji ordinira na relaciji stomak-grlo, pa u skladu sa trenutnom pozicijom ili trčim u dabl-ju-si, ili ne mogu disat'.
Oduvijek sam mrzila tu svoju sposobnost da mi oku ne mogu promaći sitnice koje drugi i ne primijete a kamoli da im pridaju pažnju.
Jedno takvo nepromicanje sitnica me bukvalno satralo neko jutro. Prvo sam mislila da ne vidim dobro (ranom zorom, tek kad otvorim oči pa mi još  sve mutno i nejasno), onda sam bila sigurna da ipak nisam pogriješila, i na kraju sam željela da se uvjerim da sam to samo sanjala.
I evo, od tada, ne mogu se natjerati da prestanem cmizdriti.
Zašto?
Zašto se neke stvari ne mogu objasniti?
U toj situaciji za koju sam vjerovala da ... kako glupo zvuči, da se meni neće desiti...
Trenutno se nadam da ću znati ugušiti svoju tvrdoglavost, da ću moći razlikovati pravu vrijednost, blago koje imam, od prolaznih...prolaznih... whatever...
(je li to prolazno već prošlo ili još traje? kada će proći? zašto nije već prošlo? zašto se moralo i pojaviti? zašto, zašto, zašto????) Poješću sama svoju utrobu, vak'a nedokazna, ovca koja bez rogova udara u zid. Glavom, logično. Ja čime ću, kad rogova nemam.

sa mirisom mora..
<< 05/2010 >>
nedponutosricetpetsub
01
02030405060708
09101112131415
16171819202122
23242526272829
3031

MOJI LINKOVI

Ako možeš da sačuvaš razum kad ga oko tebe
Gube i osuđuju te;
Ako možeš da sačuvaš vjeru u sebe kad svi sumnjaju u tebe,
Ali ne gubeći iz vida ni njihovu sumnju;
Ako možeš da čekaš a da se ne zamaraš čekajući,
Ili da budeš žrtva laži a da sam ne upadneš u laž,
Ili da te mrze a da sam ne daš maha mržnji;
I da ne izgledaš u očima svijeta suviše dobar ni tvoje
riječi suviše mudre;
Ako možeš da sanjaš a da tvoji snovi ne vladaju tobom ,
Ako možeš da misliš, a da tvoje misli ne budu (sebi) cilj
Ako možeš da pogledaš u oči Pobjedi ili Porazu
I da, nepokolebljiv, utjeraš i jedno i drugo u laž;
Ako možeš da podneseš da čuješ istinu koju si izrekao
Izopačenu od podlaca u zamku za budale,
Ako možeš da gledaš tvoje životno djelo srušeno u prah,
I da ponovo prilegneš na posao sa polomljenim alatom;
Ako možeš da sabereš sve što imaš
I jednim zamahom staviš sve na kocku,
Izgubiš, i ponovo počneš da stičeš
I nikad, ni jednom rječju ne pomeneš svoj gubitak;
Ako si u stanju da prisiliš svoje srce, živce, žile
Da te služe još dugo, iako su te već odavno izdali
I da tako istraješ u mjestu, kad u tebi nema ničega više
Do volje koja im govori: "Istraj!"
Ako možeš da se pomiješaš sa gomilom a da sačuvaš svoju čast;
Ili da opštiš sa kraljevima i da ostaneš skroman;
Ako te najzad niko, ni prijatelj ni neprijatelj ne može da
uvrijedi;
Ako svi ljudi računaju na tebe ali ne pretjerano;
Ako možeš da ispuniš minut koji ne prašta
Sa šezdeset skupocijenih sekundi,
Tada je cijeli svijet tvoj i sve što je u njemu,
I što je mnogo više, tada ćeš biti Čovjek, sine moj.

R. K.

BROJAČ POSJETA
36612

Powered by Blogger.ba